Na jednoj pustoj vijugavoj stazici, pustoj kao da se nalazi negde na
kraju sveta, ležala je jedna cipela. Ležala je tako, sa svojim đonom, i
pertlama, i isplaženim jezikom, sama i napuštena, sve dok na nju nije
nabasao Skitnica, koji je prolazio tim pustim krajem. On je voleo da ide
bos, pa mu cipela nije bila od koristi, ali pošto je putovao svetom i
bio vrlo vešt u smišljanju priča, odmah je shvatio da ta cipela krije
neku neobičnu dogodovštinu. Još kad je iz cipelskog mraka iščeprkao
ceduljicu na kojoj je pisalo: „Onaj ko me odnese mom vlasniku postaće
bogat“, bio je uveren da je ta neispričana priča neverovatno zanimljiva,
s mnogo neobičnih junaka i uzbudljivih preokreta. Baš onakva kakvu
najviše volite da čitate…