Johnny je stanovao na 11. katu, a ja na 15. Kad smo se useljavali, liftovi, naravno, nisu radili, to je i kasnije bila standardna pojava. Mi klinci, škvadra iz nebodera, prvih godina smo se skupljali ispred zgrade na klupicama: nismo imali kamo ići, ničeg nije bilo, ništa se nije dešavalo. Kasnije su u osnovnoj školi počeli organizirati čage petkom, jedanput na mjesec, i povodom velikih praznika poput Praznika rada ili Dana Republike.
Nakon nekoliko godina starci su nam dopustili da koristimo podrumski prostor veš-kuhmje, pa smo znali tamo dofurat gramofon i slušati ploče. Osim toga, na parkiralištu smo igrali nogomet, košarku kod garaža ili smo se skitali po Velesajmu: čuvari su nas puštali, nije to bilo tako strogo kao danas....
