Petodnevno putešestvije kroz Srbiju u rano proleće 1841. godine, koje predvodi čuveni danski pisac Hans Kristijan Andersen, u društvu šarene družine iz zemlje domaćina (jedan priučeni prevodilac, jedan rabadžija i jedan mladi bedelus Liceuma u Kragujevcu), preduzeto je sa namerom da se stranac iz velikog sveta uveri u postojanje demonskih sila u zaostaloj kneževini na razmeđi Orijenta i Zapada. Istovremeno, ovaj roman je, kako kaže sam pisac, priča o tome kako stranci vide nas i kako mi gledamo na njih, nekad i sad.
