Dugo, dugo, nisam pročitala neki
rukopis tako lako i sa toliko interesa i emocija kao lirski roman Ane
Radmilović. Kad je svet imao brkove nije samo priča kćerke koja iznosi
tajne svog odrastanja sa slavnim ocem Zoranom Radmilovićem, ovo je jedna
misterijska slagalica o odrastanju, ljubavi, tajnama, mitovima ali i
tabuima. Bez neizbežnog friziranja, ulepšavanja, cenzurisanja, kada je u
pitanju preplitanje dokumentarnog i sentimentalnog, Ana u ovom čudesnom
zapisu ne otkriva samo tajnog Zorana i svet njenog odrastanja, već i
svoju isto tako neukorotivu, hrabru, ogromnu dušu i talenat ravan
Zoranovom... Za našu osetljivu čaršiju ovo može zvučati blasfemično i
preterano, ali ovo je jače, potresnije i iskrenije i od Kišovog kultnog
dela Bašta, pepeo...
Posle ovog hrabrog rukopisa, duhovitog i oporog u
istom trenu, sasvim je jasno da Ana Radmilović nije samo kćerka bučno
slavnog oca koga na ezoterijsko-literarni način čuva od zaborava i
pogrešnog razumevanja, već podjednako talentovana umetnica čija
posebnost mora biti prepoznata sa najdubljim respektom i divljenjem...
Isidora Bjelica