"Svi su odjednom bili prisutni, bez izuzetka. Godinama odsutni poznanici
izronili su iz mora uspomena da se nasukaju na sprudu
džez-bluz-rokenrola kao beli kitovi u sezoni teške depresije. Likovi iz
bliže i dalje prošlosti sa čašama u rukama zadovoljno su se cerili da
rasteraju zle demone milenijuma na izdisaju. Njihalo se gradsko pleme,
smlavljeno i obespravljeno, žrtvovano topovsko meso, na rubu očaja,
bačeno na đubrište istorije i vezano za stub srama, da posvedoči kako je
još živo i ima nade..."