U jednu od onih ulica u kojoj živi mahom starija populacija, koja je
već dobrano prešla pedesetu ili se opasno bliži toj magičnoj dobi. U
kvart u kom svako gleda svoja posla, a ipak svi sve znaju, u kvart u
kom se iza zatvorenih vrata čuje prigušeno disanje i izdajničko oko na
prozoru špijunke, u kvart u kom žive najrazličitiji ljudi koji nemaju
međusobnih dodirnih tačaka. Osim jedne: žive u ulici u kojoj se prošle
noći dogodilo ubistvo. Ubistvo bez kog, složićemo se, nema
krimi-romana. No, jedina stvar koja čini Mirnu ulicu, drvored
kriminalističkim romanom zaustavlja se na ovom događaju. Pregršt likova
- od preosetljivih dama zatvorenih u svetu sopstvenog dnevnika,
nervoznih doktora i šizofrenih komšija, ostarelih homoseksualaca,
preimenovanih Srba, izbeglih muslimana i kvartovskih zgubidana... Roman
vešto kombinuje dnevničke zapise, transkripte snova, policijske
zapisnike, SMS-ove, crteže itd., koji mu daju dinamiku i izdižu ga
iznad prosečne produkcije. Ključ po kom saznajemo ko je ubica svakako
je za pohvalu.
Autorka se izuzetno vešto poigrala višestrukim ekspresivnim rasponima,
a da pri tom nije izgubila nit narativne napetosti. Naprotiv, sve se
linije dramatičnih i grotesknih zbivanja sabiraju u završnom poglavlju,
razrešuju u klimaksu koji je podjednako logičan koliko i paradoksalan.
Roman tretira savremenu problematiku donoseći dobrodošlu meru humornog,
ironičnog odmaka i dosledne mentalne konstrukcije, što preobražava
učinak realnog.