Troje
ljudi se susrece u Moru, opusteloj varosici kraj jezera u senci visokih
planina. Ambras, "kralj pasa" i nekadasnji logoras, postaje nekoliko
godina posle svog oslobadjanja upravnik istog kamenoloma u kome je patio
kao robijas. Mrze ga i plase ga se dok sa svojim coporom podivljalih
pasa zivi u nekadasnjem sjaju Vile Flora. Lili, "Brazilka", sanja - dok
ilegalno prelazi granicu izmedju okupacionih zona - o miru na obali
daleke zemlje, i zivi povuceno u rusevinama predratne banje. Ponekad pak
odlazi do svog planinskog skrovista, s oruzjem iz bivseg rata i
pretvara se u snajperistu koji ubija neprijatelje. I Bering,
"covek-ptica", kovac iz Mora, napusta svoj dom, svoj u korov zarastao
gvozdeni otpad, kako bi najpre postao vozac kralja pasa, potom njegov
naoruzan, na sve spreman, telohranitelj. Ali u ovom svom drugom zivotu
postaje zrtva zagonetnog ocnog oboljenja po imenu Morbus Kitahara:
postepeno pomracenje vida. Kristof Ransmajer je izvanredan stilista,
pisac dugog daha i majstor drzanja citaoceve paznje. Morbus Kitahara je
roman koji donosi inovacije u zanru. Zasigurno je jedan od
najintrigantnijih, koji su poslednjih godina objavljeni u Evropi.
KRISTOF RANSMAJER
Kristof
Ransmajer rodjen je 1954. godine. u Velsu, Gornja Austrija. Studirao je
filozofiju u Becu; vise godina bio je urednik kulturnih rubrika u
novinama. Od 1982. bavi se samo knjizevnoscu. Saradjivao je u razlicitim
casopisima (medju ostalima Transatlantik, Stern). Prva knjiga: Sjajna
propast - projekat odvodnjavanja ili otkrivanje sustinskog (1982).
Svetsku slavu i status kultnog pisca stekao je romanom Poslednji svet
(1988). Roman Uzasi leda i mraka, objavio je 1984 (Geopoetika, 1997), a
roman Morbus Kitahara 1995. Autor je i knjige Mrtav ugao (1985).
Ransmajer je1996. godine zajedno sa Salmanom Ruzdijem dobio nagradu
Evropske unije Aristeion za roman. Poslednjih godina zivi u Dablinu,
Irska.