Najlepše priče Mladena Markova

Na prvom mestu nalazi se pripovetka "Banatski voz" iz istoimene prvoobjavljene zbirke (1973) Mladena Markova, gde se "slika okupacijska atmosfera, koja je najedared poremetila dotadašnji način života i odnose među ljudima" (iz predgovora).

Prateći hronološki pojavljivanje Markovljevih zbirki priča i pripovedaka (na ovoj žanrovskoj diferencijaciji insistira sam Pavković), posle priča iz "Banatskog voza" slede one iz "Žabljeg skoka", knjige objavljene 1974. godine u kojoj se "pisac pozabavio olovnim okupacijskim vremenom u Pančevu".

Nakon "Srednjeg zvona" (1979) gde se zanimanje pisca odnosi na "poratno selo", "naj izbor" završava se pripovetkama iz "Starca na selu" (1986) za koju je Markov dobio Andrićevu nagradu. "U nekim od tih priča", kaže Pavković, "dolazi do izražaja piščev satirčki nerv, namera da kritički sagledava tamnije strane socijalizma i života u propaloj Jugoslaviji".

		Prvi o folksdojčerima Na predstavljanju knjige "Najlepše priče Mladena Markova" ovaj pisac insistirao je na sledećem: - Prvi sam u srpskoj književnosti dodirnuo temu folksdojčera, oni koji tvrde drugačije nisu u pravu. Uostalom, postoje knjige koje svedoče o tome, sa godinom izdanja - kaže Markov. On smatra da je ova tema vrlo zanimljiva i da bi, da je naša kulturna politika drugačija, ili da je ima, imala značajno mesto u javnim razgovorima.

Naslov "naj" predgovora glasi "Mladen Markov - hroničar Banata", a, dodaće Pavković, i Banaćana, dakle, po njegovom mišljenju, reč je o piscu proučavaocu i zapisničaru vremena, prostora i karaktera ljudi u drugoj polovini 20. veka u Vojvodini, pre svega Pančevu i Samošu, piščevom rodnom selu.

Na predstavljanju knjige bio je i Mladen Markov, ovogodišnji dobitnik NIN-ove nagrade za roman "Ukop oca". O samoj knjizi "naj" nije mogao ništa da kaže jer je sada prvi put vidi.

- Prepustio sam Pavkoviću, s poverenjem, čitav posao. Pisac ne može da napravi "naj"izbor. To bi bilo ko kada biste me pitali koje od svoje šestoro dece najviše volim - kaže Markov.