Mit o srpskoj ženi kao vantelesnom biću lišenom strasti i želje,
ispunjenom dužnošću i odanošću jednom muškarcu, Isidora Bjelica
razobličava nežno, pripovedajući priču o četiri generacije koje odlučuju
da život uzmu u svoje ruke. Priča o lutanju kroz lavirinte strasti, na
trenutke groteskna i ironična, postaje i priča o novcu - poslednjoj
magiji na koju niko nije imun. Spisateljica ne osuđuje snobizam i lažni
moral junakinja samo podseća da je jedino što može da se prenese u drugu
dimenziju-ljubav.