Nakon užasa rata, izbegličke kolone i samog
višegodišnjeg izbeglištva, a usred sveopšte ravnodušnosti kojom je
okružen, ovaj bivši seoski učitelj počinje ponovni život u zavičaju iz
koga je izbegao, u mestu koje je u međuvremenu postalo mesto umiranja, u
Svračijem Zakutku u Babaniji.
Izmaknut iz haosa istorije Komšilijanaca i
Susedstanaca, naroda koji nakon rata žive jedni mimo drugih, Simeon se
pričom pukušava probiti kroz život iz koga je sasvim za njega izmakao
smisao. U zavičaju je nekada bio nabeđeni četnik, u izbeglištvu ustaša,
takođe nabeđen, u novim životnim okolnostima on se bori sa osećanjima
beznadežnosti i suvišnosti. Njegova Babanija sad je ’sablasna divljina,
ruševina prezasićena čemernim uspomenama’, a jedini, mada ne uvek
delotvoran lek, jeste ironija.
Noseći sa sobom terete i pripadnosti i
nepripadnosti, otkrivajući galeriju živopisnih likova, sada suvišnih
ljudi, Simeon u ovom svom prividu povratničkog putopisa otkriva duboko
ličnu dramu sa nemogućim razrešenjem, a obilje književnih aluzija,
čitava njihova mreža, uokviruje ovaj roman Mirka Demića kao jednu od
sudbinskih priča našega vremena. (Nenad Šaponja)