Kao što svoja književna dela stvara polazeći paralelno od mitološke i
istorijske perspektive Kine tako je i u svojim memoarima Mo Jen ujedno
prikazao i sebe i Kinu u poslednjih nekoliko decenija; i sudbinu celog
naroda i sopstvenu sudbinu kroz prizmu lične ideologije i ideologije
režima. Za razliku od većine dela s istorijskom tematikom koja nam
dolaze iz Kine, a koja se striktno drže hronologije političkih događaja,
Promena predstavlja„narodnu“ istoriju polazeći prevashodno od
uzroka u kojima su društvena kretanja zasnovana, a ne od posledica u
koja su proistekla. Koncentrišući se na događaje iz svakodnevice malih
ljudi, Mo Jen uspeva da udahne život istoriji opisujući uticaj
socio-kulturoloških tektonskih promena na prosečnog kineskog građanina.
„Mešajući fantastično i stvarno, istorijske i društvene perspektive, Mo
Jen je stvorio svet koji svojom složenošću podseća na svetove iz dela
Vilijema Foknera i Gabrijela Garsije Markesa, istovremeno nalazeći izvor
u staroj kineskoj književnosti i usmenoj tradiciji.“
Nobelov komitet za književnost