Pisana tolstojevskim pismom, knjiga pokazuje poreklo današnje situacije na Balkanu i u Maloj Aziji. Plemeniti likovi Filoteje, Mehmetčika, Karatavuka, Iskandera Grnčara živi su i danas, jer gde je nekada bila Otomanska imperija, tu vreme stoji, a ptice uvek gube krila.
Koristeći formu istorijskog romana i mozaičkog pripovedanja, Luj de Bernijer nam donosi priču o stanovnicima izmišljenog, malog mesta u srcu Anadolije u periodu od početka 20. veka do 1923. godine, kada su se vodili veliki, sudbonosni ratovi i kada je na ostacima Otomanske imperije počela da se rađa mlada turska država.
U ovom romanu na 700 strana prati se sudbina velikog broja likova, hrišćana i muslimana, sabranih na malom parčetu zemlje, nevažnom mestašcu Eshibahčeu, koji su i sami potpuno nevažni za velike istorijske događaje i procese u kojima postoje i žive svoje male živote.
Sudbine svih likova jesu međusobno isprepletane i u određenom smislu tužne i čak i tragične, a pri tom se nikom od njih ne događaju neki veliki, dramatični i neverovatni događai. Naprosto, život u tom malom mestu na geografskom i istorijskom zapećku svakodnevno donosi dovoljno bola koji se skuplja i ne dozvoljava da se slobodno razmahnu krila.Prijateljstva i ljubavi su velike i snažne i uglavnom između pripadnika različitih veroispovesti.