Od četrnaest priča, podeljenih u dva dela,
šest je ranije objavljeno na engleskom jeziku u časopisima od Njujorkera
do Gardijana.
U pripovetkama naizgled disperzivnog sadržaja – od
ljubavi i seksa, preko bolesti i smrti, do (ne)uspešnosti komunikacije –
Barns se zapravo bavi jednom temom: odnosom među ljudima. Pri tome,
pronicljivo i prepoznatljivo mudro ispituje prirodu, uzroke i uslove za
dugotrajne veze, prijateljske i ljubavne. Svaki lik je oblikovan na
osnovu uspeha ili poraza koji proživljava, smešten između očaravajuće
čežnje ili uznemirujućeg gubitka, sa okončanjima koja se trudi da
prevaziđe, ili uzbuđujućim iskušenjima novog početka.
Lični gubitak i
suočavanje sa smrću drage osobe odredili su Barnsovu novu prozu, a
njegovo razmišljanje o prolaznosti života i suočavanje sa starenjem i
smrću tako je životno, jer je proživljeno pa samim tim i mnogo
ubedljivije, da se čitanje ove knjige neumitno završava uznemirenošću i
nerešivim egzistencijalnim pitanjima. Ipak, sasvim neočekivano, rešenje
za taj osećaj nemoći Barns nameće humorom kojim je obojio gotovo svaku
priču. Ovaj iskričav i oštar humor valjda je najbolji odgovor za sve
misli o neizbežnoj prolaznosti i blizini smrti, kojima smo gotovo
svakodnevno izloženi.
Opasnost od klišeiziranja i opštih mesta ovaj
vrsni pripovedač izbegava izuzetnim stilom, ali pre svega originalnim
pristupom večitim temama, te se u drugom delu postojana ljubav ispituje
kroz pripovesti o čulima. Iako i prostorno i vremenski potpuno razuđena –
od vinograda Italije do morske obale Engleske zimi, od XVIII veka do
danas, ova zbirka je uspela da prevaziđe svoj zadati, žanrom određen
fragmentarni okvir i da pruži romaneskne kvalitete, među njima jedinstvo
i koherentnost.