Sebi pod kožu

Prebiranje po (kronološki formalno) jednogodišnjim dnevničkim bilješkama (od kolovoza 2003., do kolovoza 2004.g.), iz neobvezatne (samo)ironije i provokativnoga „svlačenja do gola“, u ovoj je Mandićevoj knjizi preraslo u svojevrsnu „nehotičnu autobiografiju“. Ulazeći „sebi pod kožu“ autor nesmiljeno sondira, unatrag, umalo pedesetak godina svoga javnoga i privatnog života.

Dramaturški zgodno složeno ovdje se razotkrivaju koliko njegove tajne mane, toliko i sposobnost ironijskoga uočavanja pukotina u (tuđim) javnim vrlinama. Nedvojbeno ova je knjiga prva u kojoj se jedan javni djelatnik – poznatiji kao oštar kritičar i polemičko zabadalo – bez stida ogolio u svojoj intimi, ali s utoliko više prava da ne štedi nikoga. Knjiga je natrunjena zabavnim pokazivanjem naobrazbe, a u kombinaciji fikcije i dokumentiranosti sve je to predočeno neobično živahnim, žestokim i zapanjujućim stilom. Rušenje mogućih unaprijed zauzetih stavova – „Pa, tko je, zapravo, taj Igor Mandić?“ – ovdje dobija pljuske sa svih strana, jer je sam autor napravio ono nedopustivo, ulazeći „sebi pod kožu“!