S jedne strane, seobe su pokreti vojnih jedinica, pri čemu
vojnici ne znaju ni kuda idu, ni zašto to čine. S druge strane, ova
vrsta pokretljivosti junaka ukazuje na njihovu dublju pometenost, ona na
simboličnom planu ocrtava seobe iz života sa očekivanjima u pust i
prazan prostor koji je ta očekivanja opovrgnuo.
„U svojim romanima, kaže
Crnjanski, pokušao sam da strahovitu zbrku ljudskog života opišem u
okviru jedne veće zajednice, čitavog jednog naroda. Zato sam se vraćao u
prošlost svog naroda. To nisu, ipak, istorijski romani, nimalo. Nije
meni bilo stalo do kostima, do evokacije i opisa prošlog, nego do
ljudske sudbine u toj prošlosti".