“S
jednakom interpretativnom strašću on govori o Tanasiju Mladenoviću, Srbi
Mitroviću, Brani Petroviću, Desimiru Blagojeviću, Vojislavu Despotovu,
Miroslavu Maksimoviću, ali i pesnicima koji su igrom životnih okolnosti
više ili manje ostali po strani od interesovanja srpske književne
kritike: Lazi Laziću, Dušku Radoviću, Miodragu Stanisavljeviću, Nikoli
N. Guzijanu, Branku Čučku, Kseniji Zečević, Petru Miloševiću... Delo
pesničkih savremenika, koji pripadaju književnoj Pavkovićevoj
generaciji, našlo je u njemu odanog tumača, pa su u koricama knjige Stih
i smisao i tekstovi o Novici Tadiću, Slobodanu Zubanoviću, Bratislavu
Milanoviću, Mariji Šimoković, Radmili Lazić, Milovanu Marčetiću, sve do
nešto mlađih Nikole Vujčića, Živorada Nedeljkovića i Vojislava
Karanovića.”