Revolucionarno-institucionalna partija (PRI) napokon je izgubila na
izborima i počinje prelazni period. Hulio se, kao i svi emigranti, vraća
u samo njima poznat tok vremena, uvek prisutnu prošlost, gde se čovek
ponovo susreće sa sablašću onoga što je mogao biti, sa zavodljivom
nemogućnošću da nastavi život tamo gde ga je ostavio. I u tom zanosnom i
strašnom povratku odvijaju se susreti koji ga vode do izgubljene
ljubavi, do epizode iz rata kristerosa za koju je vezano njegovo
sopstveno ime, do žive legende o pesniku Ramonu Lopesu Velardeu.
Ali
kako prihvatiti ovaj novi život? Jer, posle pada PRI-ja, nameće se novo
tumačenje, novo prikazivanje istorije. I u takvoj istoriji, gde se
sustiču sve priče, Valdivijeso će upoznati romanopisca Konstantina
Portelju, koji haos pretvara u uzbudljive bestselere; biznismena Gandaru
koji želi da proizvodi autorsko televizijsko smeće; sveštenika
Monteverdea, koji traži čvrste razloge za veru u istržanom okruženju i
Ignasiju, Penelopu svih povrataka.
To su glasovi koji traže svedoka,
saučesnika, pripovedača istorije. Valdivijeso se, naime, u svom osobenom
prelaznom obredu, vratio na jednu Itaku izmučenu veštim udarcima
organizovanog zločina i politike shvaćene kao zavera, u jedan Meksiko
gde se loše svedeni računi Revolucije vraćaju sa obeležjima
tragikomedije, gde se epika pretvara u telenovelu.