Još dok je bio dete Vidana su priče njegovog dede odnosile na
dno mora, pored grčkog ostrvca Vido kraj Krfa, gde bi, među algama i
školjkama, sanjao sa zaspalom dedinom vojskom. Odatle, iz tog sna, Vidan
je video sve. I vreme prošlo i vreme buduće. Usnuli na dnu mora umiru
tek na kraju dvadesetog veka. Njihovi snovi su potopljeni, pobede
prometnute u poraze, slava u stid, a kuća u ruševinu,u kojoj vrači sude
po kamenom zakonu.
„Načinivši korak dalje od Doktora Arona u svet
književne imaginacije, Vuk Drašković se zapravo vrtoglavo približio i
istorijskoj, i umetničkoj istini o nama, nekadašnjima i sadašnjima.“
Ljiljana Šop