Semezdin Mehmedinović (Kiseljak kod Tuzle, 1960) pjesnik je i esejist iz
Alexandrije, a radi u Washingtonu. Miljenko Jergović (Sarajevo, 1966)
pisac je i novinar iz sela s obronaka Vukomeričkih gorica, a radi u
Zagrebu. Milomir Kovačević Strašni (Sarajevo, 1961), fotograf iz Pariza,
radi gdje god se zatekne s fotografskim aparatom.
Krajem osamdesetih i početkom devedesetih prva su dvojica radili u
istim književnim časopisima i novinama, uređivali ih i ispisivali,
zajedno preveli nekoliko pjesama, a jednu napisali. Sudjelovali su u
društvenome životu i imali živu iluziju da ga stvaraju. Strašni je u to
vrijeme bio fotoreporter, voditelj fotografske škole pri studentskom
društvu i kroničar – neusporedive energije i golemog opusa –
posljednjega predratnog sarajevskog desetljeća.
Ova knjiga nastala je iz višemjesečnoga dopisivanja Mehmedinovića i
Jergovića, nakon kojega su uslijedila Kovačevićeva "Pisma u slikama".
Veći dio i teksta i slika tiče se razdvojenosti i udaljenosti trojice
prijatelja. Ta udaljenost, uglavnom, nije u prostoru, nego je u vremenu,
i ne tiče se njih, nego se tiče Sarajeva.
