Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana , kratki roman Borislava Pekića,
pisca čije je prozno delo svojom tematskom složenošću i značenjskom
punoćom obeležilo poslednje decenije dvadesetog veka u srpskoj
književnosti, jedno je od njegovih najprivlačnijih proznih ostvarenja.
Uspenje i sunovrat Letećeg Jermenina Ikara Gubelkijana, glavnog junaka
ovog proznog dela, zapravo je narativna alegorija, odnosno parabola o
čovekovom putu kroz život, u kojem on prolazi kroz paradigmatične
situacije na putu prema željenom savršenstvu. U projektovanoj narativnoj
analogiji književnog lika iz polovine dvadesetog veka sa mitskim
Ikarom, i Borislav Pekić je, kao i mnogi drugi moderni evropski pisci
prethodnog stoleća, potvrdio veliki uticaj mita na formiranje i
ostvarivanje stvaralačkih ideja umetnika novog doba, na realnu vezu
između prošlosti i sadašnjosti i na čovekov položaj i duhovne potrebe u
jednom i u drugom vremenu. Savršenstvo i lepota, kojima podjednako teži
čovek mitskog koliko i istorijskog vremena, pa tako i vremena Drugog
svetskog rata i njegovih unutrašnjih protivurečnosti, koje je Borislav
Pekić izabrao za sadržinsko-semantičku osnovu svoga romana, ne može biti
ostvareno, zaključuje autor okončavajući put svoga junaka njegovim
neminovnim sunovratom, čak ni u umetničkom obliku, koji suštinski, u
zajednici sa istinskom predanošću lepoti igre, ima najviše mogućnosti da
se tom savršenstvu približi. Tako je Pekić svojim kratkim romanom još
jednom potvrdio stav da se dramatičnog istorijskog vremena i njegovih
zahteva čovek ne može osloboditi čak ni u savršenstvu umetnosti.