Kritičko oko Dostojevskog ovim romanom uzima za predmet
političke tendencije novog vremena. Socijalističku revoluciju on sjedinjuje sa
duševnom agonijom. Analizirajući njeno stvaranje kroz dve generacije likova
Dostojevski ukazuje na njeno poreklo u individualizmu - otpadništvu od moralnih
i religioznih načela, odbacivanju onoga što je u čoveku duhovno. Otac koji
licemerno brani svoju neposobnost predstavljajući se većim i značajnijim,
rodiće sina još žednijeg veličine i značaja. Za Dostojevskog su baš to nečiste
sile - jer izvode duše iz stanja smirenosti, i tako im onemogućuju da stvaraju
pozitivne, stvarne vrednosti.
