Proticanje krvi, kao jedini dokaz stvarnog sveta, pravi je murakamijevski slojeviti odgovor na Veliko pitanje. Roman 1Q84 je,
pored ostalog, i kritika ubrzanog tempa života, tehnološkog razvoja,
nasilja, pohlepe i večite težnje za sticanjem na globalnom i ličnom
nivou. Nasuprot samorazarajućoj brzini napretka, postoji i onaj
najvažniji segment ljudskog života gde, kako to autor ističe, protok
vremena gubi značaj.
Izobilje tema i događaja iz prva dva
toma, svodi se u ovom trećem na ljubavnu priču u kojoj, nerealno, a ipak
moguće, samo jedan dodir ruke ne gubi intenzitet užitka ni posle
dvadeset godina odvojenosti. Ljubav u okviru porodice zauzima posebno
mesto u ovom romanu o otuđenosti, te treći tom donosi i motiv pomirenja
sa ocem, koji je tako dosledno izostajao iz dosadašnjih Murakamijevih
dela.
Na kraju, bez odgovora baš na sva pitanja, autor nas
znalački ostavlja u dilemi da li je u pitanju klasična otvorena
naracija, u kojoj se tumačenje prepušta čitaocima, ili su ipak
ostavljena odškrinuta vrata za razotkrivanja u nekim budućim delima…
„Upravo je Murakamijeva odvažnost da zakorači u nešto još neimenovano ono zbog čega je toliko čitan širom sveta.“
