Ova izuzetno
značajna knjiga, koja razbija teorijske klišee, istovremeno je jedna
nekonvencijalna istorija najvažnijih etapa u istoriji zapadnog
pozorišta, pisana, pored ostalog, i s namerom da se pomogne izlasku iz
savremenog aristotelizma "kako se gledalac više ne bi dosađivao u
pozorištu". U isti mah visoko eruditna i jednostavna, pisana pre kao
esej no kao univerzitetska studija, knjiga Florans Dipon naći će širok
krug čitalaca među teatrolozima, pozorišnim praktičarima, studentima
opšte književnosti i studentima klasičnih jezika i književnosti, ali i
među običnim čitaocima koji bi u njoj mogli pronaći razloge zanimanju za
pozorište pa i nadu da se u njemu neće dosađivati.