Cilj ove knjige je
da nas nas upozna sa novim osumnjičenim za grozna ubistva počinjena
1888. u Vajtčepelu. Ona sadrži informacije koje, čini se, nisu mogle
biti izvedene iz tadašnjih novinskih izveštaja ili bilo koje druge
publikacije, a opisi Totenhema iz sedamdesetih godina devetnaestog veka,
poseta predstavama Džekil i Hajd i komplikovane geografije Vajtčepela
iz 1888. dati su neverovatno precizno. Iznet je i uverljiv motiv koji je
Džejmsa naterao da postane ubica Džek, kao i razlog za to da prestane
da ubija. S obzirom na to da pisac poznaje detalje slučaja nepoznate
javnosti tog doba, moglo bi se zaključiti kako to zaista jeste
autobiografija Džeksa Trboseka.
Na kraju je na čitaocu da zaključi
veruje li u to da je misterija konačno razrešena, ali čak i ako on ipak
reši da je ova pripovest izmišljotina, posredi je ipak jedna od
najranijih proznih obrada Trbosekovog slučaja.