Franjo Mihalić
najbolji je jugoslovenski atletičar svih vremena. Rođen je 1920, u selu
Ludina kod Kutine u Hrvatskoj. Najpre je u igrao fudbal u zagrebačkom
Grafičaru a zatim bio biciklista u zagrebačkom Olimpu. Nakon napuštanja
biciklizma posvetio se trčanju, najpre u zagrebačkom klubu Konkordija za
vreme NDH, a posle rata u zagrebačkoj Mladosti. Godine 1947. prešao je u
beogradski Partizan u kome je postigao najveće sportske uspehe i u kome
je ostao do danas. Bio je državni prvak 27 puta i 65 puta nastupio je u
dresu reprezentacije Jugoslavije. Oborio je 26 državnih rekorda u
trkama na 5, 10, 15, 20 i 25 kilometara i na jedan sat. Pobedio je na 22
velika svetska maratona, između ostalih i u Tokiju, Moskvi, Bostonu i
Atini. Na novogodišnjoj trci u Sao Paulu je učestvovao četiri puta, od
čega je dva puta pobedio, jednom bio drugi, a jednom treći. Na
Olimpijskim igrama u Melburnu 1956. osvojio je srebrnu medalju, što je
njegov najveći međunarodni uspeh. U svojoj dugogodišnjoj takmičarskoj
karijeri učestvovao je na 1075 zvaničnih takmičenja i na njima pretrčao
166.250 kilometara. Osvojio je 110 kilograma medalja (ukupno 650), od
čega 30 kilograma na takmičenjima u veteranskoj konkurenciji. Od državne
reprezentacije oprostio se 1966. godine. Nakon završetka trkačke
karijere radio je kao nastavnik na Vojnoj akademiji, atletski sudija,
organizator atletskih takmičenja i trener mlađih atletičara u Partizanu.
Na međunarodnom planu svoju poslednju trku je istrčao 1996, veteransku
trku na osam kilometara u Bostonu. Živi u Beogradu.