Kratko se osvrnuvši na idilično vreme oslobođeno simbolike kada
se za burek nisu lepila značenja i trovale ga ideologije, Mlekuž se
bavi vremenom sadašnjim. A danas je sve drugačije. U slovenačkoj
svakodnevici burek je postao zgusnuta metafora za Balkan, bez koje se
teško može zamisliti žargon mladih, uobrazilja slovenačkog šovinizma i
retorički arsenal reklamnih agenata zdrave hrane.
Burek je u ovoj
analizi uvek nešto više. On se preko procesa preobražaja pojavljuje,
rađa, kao više-od-bureka, kao složeni društveni i kulturni objekat. Taj
objekat nije nekakva otuđena svest, iluzija, ideologija, već on postoji,
živi, razvija se. On nije konstrukcija, već je to “živa, materijalna,
mirišljava ili smrdljiva stvarnost”.
Kako sam autor kaže, knjigu je pisao
za širu publiku. Cilj mu je da ga čitaju kako prosvećeni („dr ljudi“)
tako i neprosvećeni (ljudi bez visokih titula), kako burek-uživaoci tako
burek-neuživaoci, kako njegovi fanovi, tako inkvizitori, kako
burek-neznalice, tako i burek-znalci. Jedni će njegov tekst spaljivati
na lomači, dok će ga drugi braniti mačem. Ali, Jernej Mlekuž upozorava
da posle konzumiranja ovog teksta burek više neće biti isti!