Ova knjiga istražuje načine na koje, kroz
praksu i predstave svakodnevnog života, već nekoliko decenija dolaze do
izražaja važne promene u zapadnim društvima, kao što su privatizacija
javnih službi, deregulisanje tržišta, menadžerska revolucija na radnom
mestu i promocija kućevlasništva. Ja želim da pokažem da je svakodnevni
život postao poprište jedne nove vrste "post-političke" politike, u
kojoj se svakidašnje spaja sa politikom na razne neprimetne ali
sveprožimajuće načine. Mnogi primeri o kojima ovde diskutujem britanski
su, ali se u knjizi britanska i američka kultura često upoređuju. U doba
sve veće internacionalizacije samog predmeta kulturološkog proučavanja,
ja želim da pokažem kako su, pored svesti o rastućoj globalizaciji
svakodnevne prakse, izučavanju prizemne svakodnevice neophodne i
konkretnost i specifičnost. U spisima mnogih začetnika teorije
svakodnevnog života (Lefevr, Serto, situacionisti) Pariz je poslužio kao
locus classicus, a više mojih studija pojedinačnih slučajeva je vezano
za London, grad sve izrazitijeg globalnog karaktera, čiji svakodnevni
život ipak još uvek ima svoje posebne predele i mitologije. Ja treba da
pokažem da su svakodnevni prostori - kancelarije, call centri, sistemi
podzemnih železnica, uska grla saobraćaja, novi gradovi, predgrađa,
autoputevi i naselja s tipskim kućama - zahvaćeni globalnim procesima
sve i kad ostaju vezani za lokalne uslove i istoriju koji se ne daju
lako eliminisati.
Uvod, ""Čekanje u redu, studije kulture i
svakodnevica"", počinje običnim svakodnevnim iskustvom - čekanjem
autobusa - i služi se njime da ukaže na činjenicu da pojam svakodnevice u
akademskom, medijskom i političkom diskursu često zanemaruje ili
zamagljuje ono što je specifično svakodnevno. Knjiga se potom deli na
četiri glavna odeljka, od kojih se svaki bavi posebnim tipovima stvarnog
i diskurzivno izraženog prostora. Poglavlje, ""Radni prostor - život u
kancelariji i putovanje na posao", istražuje način na koji se
predstavlja kultura rada i putovanje na posao u kontekstu nedavnih
promena u neo-liberalnim, globalizovanim ekonomijama. Treće poglavlje,
""Urbani prostor - mitovi i značenja saobraćaja"" raspravlja o
preovlađujućim mitovima o vozilima i pešacima u odnosu na pitanja
politike i javne sfere u modernom gradu. Četvrto poglavlje, ""Nemesta -
supermodernost i svakodnevica"", razmatra rasipanje svakidašnje
aktivnosti ka graničnim ili perifernim prostorima poput autoputeva,
servisnih stanica i novih naselja i istražuje istorijski kontekst i
kulturnu politiku tih navodno neoznačenih okruženja. Peto poglavlje,
""Prostor u kome se živi - krov nad glavom, tržište i svakodnevica"",
analizira ideje i predstave o stambenom prostoru u savremenim
kapitalističkim društvima, tvrdeći da one služe romantizovanju i
prikrivanju svakodnevne stvarnosti ljudskih prebivališta. Moj zaključak,
""Svakodnevica i kulturna promena"", razmatra neujednačenost razvoja
svakodnevnog života u globalnom kontekstu, u vezi s kolonijalizmom,
terorizmom i socijalnim kapitalom.
Želeo bih da zahvalim Odboru za
istraživanje u humanističkim disciplinama čija mi je stipendija
omogućila da uzmem neplaćeno odsustvo od jednog semestra i tako završim
ovu knjigu. Takođe sam zahvalan mojim kolegama sa Katedre za
amerikanistiku, književnost i istoriju kulture Univerziteta Džon Murs u
Liverpulu na preuzimanju mojih dužnosti za vreme mog odsustva. Rebeka
Barden, Ros Doson, Elspet Grejhem, Majkl Moran, Džonatan Parkis, Džeri
Smit i izvestan broj anonimnih recenzenata izdavačke kuće Ratlidž bili
su ljubazni da pročitaju i prokomentarišu različita poglavlja mog
rukopisa. Drugi su mi pružili savete, obaveštenja i razne vrste pomoći:
Timoti Ašplant, Džo Kroft, Rik Fel, Kolin Herison, Ben Hajmor, Bob Ketl,
Anet Kun, Lajam Moran, Glenda Norkvej, Džoana Prajs, Hejzl Rejner, Keti
Vejnhaus, Kejt Volčester i članovi e-mail liste TheBusStopsHere. Veoma
sam zahvalan umetnicima, filmskim radnicima i fotografima (Patriku
Kileru, Martinu Paru, Tomu Filipsu, Dejvidu Rejsonu i Tomu Vudu) koji su
mi dozvolili da reprodukujem slike, pomogli mi da dođem do kopija
filmova i posvetili deo svog vremena mojim pitanjima o njihovom radu.
Izvesni kraći delovi petog poglavlja već su se bili pojavili u mom
članku "Stambeni prostor, pamćenje i svakidašnji život u savremenoj
Britaniji", in Cultural Studies 18, 4 (Juli 2004) (http://
www.tandf.co.uk/journals), te zahvaljujem uredništvu i izdavaču na
dozvoli da isti materijal ponovo upotrebim. Piter Vilbi mi je takođe
dozvolio da izvesne rezultate istraživanja za ovu knjigu objavim u veoma
različitom obliku u magazinu New Statesman.
Iz predgovora