Komponovan tako da čitalac sve vreme prati junakova zagrcnuta, slikovita
i uzbudljiva kazivanja data linearno u prvom licu, tehnikom „skaza“, iz
perspektive sećanja na jednoj i, posredstvom različitih dokumenata,
brojne aktivnosti na podrivanju i slabljenju kraljevine Jugoslavije, na
drugoj strani, ovaj Mihailovićev roman omogućava čitaocu da na pozadini
realnog istorijskog vremena, u kome se najavljuje globalna ratna
katastrofa, prati krizu jedne karijere i tragični sunovrat jednog
života. Zbog toga se u njemu, pored sudbine glavnog junaka, izuzetnom
upečatljivošću u motivaciji i izgradnji karaktera naporedo prate i
sudbine nekolicine izrazitih likova. Prvi među njima je lik
artiljerijskog pukovnika, Čiče-Miljkovića. Tako je, u njegovom moralno
nepokolebivom, očinski toplom, no autoritativnom držanju prekaljenog
ratnika i lojalnog srpskog oficira starog kova koji u buri vremena, bez
odjeka i znatnog priznanja, skoro komično odlazi sa scene, romansijer,
simbolično i opominjuće, predstavio posrnuće i propast težnji i
nacionalnih ideala celog jednog junačkog naraštaja.