Knjigom Crno u koloru želimo da podsetimo da postoji još nešto
– stav, radost malog, metafora velikog, sposobnost da se gorko
osmehnemo, pre svega sebi... I da je izbor, ipak, znatno širi, da imamo o
čemu da razmišljamo, da se naša nedoumica ne svodi na osobe već se
grana na ličnosti... Spomenimo samo neke koje ova knjiga okuplja: Živko
Nikolić, Dušan Kovačević, Slobodan Šijan, Emir Kusturica, Dušan
Makavejev, Živojin Pavlović, Aleksandar Petrović, Boro Drašković... I
želimo da se kino-aparatura vrati u bioskopske sale i da se pred
bioskope vrate tapkaroši. Da, tapkaroši. Zašto da ne? Za razliku od
anonimnih tvoraca formata, makar smo znali ko su, makar smo znali kako
se ko od njih zove.