Jer toga ima kod nas – da sa smrću pisca iščezne i
njegova uspomena, i istoričar, često uzalud, traži da upozna čoveka;
dešava se da dva književnika žive u isto vreme, da teže jednom istom
idealu, a nikad koncepcije jednoga ne dođu u dodir sa koncepcijama
drugoga; postoji, najzad, kod nas, po zabačenim našim krajevima, čitav
niz vernih čitalaca koji prate svaki korak svoga pisca, koji znaju gde
je kad i kako i šta štampao, koji ga čitaju, vole, a koji ne znaju ništa
o njemu kao čoveku, ni kakav je, ni gde živi, ni čime je preokupljen.
Ja ću se truditi da moji razgovori ispune taj prostrani cilj… - Branimir
Ćosić (1926)