I mada je isti prostor po kome se junaci kreću, mada je takođe potpuno
isti socijalni milje koji obrazuje okvire za njihove doživljaje, novo
je mnogo toga. Pošto Vidojković piše jednu vrstu razvojnog romana,
njegov junak je sada zreliji, iskušenja sa kojima se suočava su
složenija, a u njegove doživljaje se sve češće uvlači melahnolija, taj
pratilac svakog doživljaja ponavljanja stvari i pojava. Pišući posebno
ekspresivnim generacijskim jezikom, Marko Vidojković svom čitaocu nudi
autentičnu sliku današnje mladosti i njenih iskušenja. On je tipičan
primer urbanog senizbiliteta koji je srpskoj književnosti oduvek
nedostajao.
Drugi roman Marka Vidjokovića “Đavo je moje drug”, prvi put objavljen
2002, nastavlja priču o sudbinama junaka romana “Ples sitnih demona”.
U osobenom književnom svetu Marka Vidojkovića, ovaj roman je neka vrsta
protesta junaka koji odrasta – protesta usamljenog i buntovnog
srednjoškolca, u težnji za autentičnim životom koji mu je uskraćen. I
melanholičan i duhovit, napisan ekspresivnim jezikom generacije kojoj
autor pripada, roman ’’Đavo je moje drug’’ predstavlja snažan dijalog
junaka sa realnim svetom i njegovim vrednostima.