Marsel Švob je jednom prilikom rekao: "Dva najstrašnija događaja opisana
u literaturi su kada Robinzon na usamljenom ostrvu otkriva trag
nepoznate noge u pesku i kada, posle buđenja, preneraženi dr. Džekil
primeti da je njegova vlastita ruka, ispružena preko čaršava, postala
čupava kandža gospodina Hajda". Za današnje čitaoce, koji su pojam
strašnog i strave stekli čitajući Lavkrafta, Kinga ili Barkera, ova
izjava deluje u najmanju ruku neprihvatljivo. Međutim, činjenica da je
priča "Čudan slučaj dr. Džekila i g. Hajda" poslužila kao inspiracija i
uzor mnogim kasnijim autorima i da je doživela niz filmskih i
televizijskih ekranizacija, potvr|uje vrednost ovog Stivensonovog dela u
kome je ideja o dvojstvu čovečje prirode potpuno materijalizovana u
vidu dva tela jedne iste duše.