Beni je farmer koji čezne da se oženi finom devojkom koja
će, kao nekad njegova mama, održavati kuću, kuvati ćufte i gulaš, s
vremena na vreme isheklati nešto, zavesu ili stolnjak, i uveče gledati s
njim Policijsku akademiju...
Usamljen je, svi su pobegli u grad. Zato
često posećuje majčin grob, samo što mu tamo smeta neka bledunjava
ženska, koja se grozno oblači i stalno nešto žvrlja u sveščicu. Sve dok
mu se ne nasmeši. Strast koja neočekivano bukne među njima oboma će
izmaći tlo pod nogama.
Da li će Dezire uspeti da se navikne na kuću
s goblenima, dvadeset četiri krave i ulogu domaćice? Kako će se Beni
snaći u belom stanu u kome stotine knjiga skuplja prašinu i guši ga?
Hoće li se naći na pola puta ili će neko odustati od svog načina života?
Da li su to uopšte važne stvari? Da li najvažnije odluke donosimo
razumom ili ih diktira nešto nagonsko, haotično što živi u dubini naših
bića?