Tačka u kojoj se Bertolova razmišljanja ukrštaju i iz
koje polaze jeste odgovornost: odgovornost onoga ko govori i
odgovornost onoga ko sluša, odgovornost onoga ko piše i odgovornost
onoga ko čita. Književnost kao ugovor o odgovornosti jeste ono shvatanje
književnosti koje čini osnovu Bertolovih razmišljanja. Čitanje je
zajednički prostor na kojem svaki čitalac ostavlja svoje otiske prstiju,
a kritika proizvođač javnih diskursa i sagovornik koji pitanja
postavlja naglas, sebi i nama, čitaocima, o tekstovima koje čitamo.
Bertolo se vraća klasičnim delima i čitaocima u njima, kao što su
Gospođa Bovari, Martin Idn ili Ostrvo s blagom, i obraća se prošlosti da
bi bolje razmišljao o sadašnjosti.