Ova knjiga ne govori o stvarnim događajima, nego o sjećanju na stvarne
događaje i o strategiji zaboravljanja. U njoj postoje krivo zapamćena
imena i godine, neki su gradovi postali drugim gradovima, a s novčanica
su nestala lica zeničkih topioničara i pojavila se lica husinskih
rudara. Vjerojatno postoji neko pravilo prema kojem čovjek pamti i
zaboravlja, ali budući da su priče o sjećanju obično historija ili
fikcija, izbjegavamo misliti o takvim pravilima.
"Historijska čitanka" nije ni historija, ni fikcija, nego je popis onoga
što još uvijek postoji kao inventar jedne posve subjektivne povijesti
grada, zemlje i vremena. Kao i svaki popis, tako bi i ovaj trebao težiti
preciznosti. On ništa ne uljepšava, ne obrađuje i ne osmišljava, nego
nabraja, sve dok ima što nabrajati. U njemu ima ponavljanja, i onih
emocija kojih bi se sramila svaka ozbiljna priča o vremenu, ali ih se ne
srame porodični albumi s fotografijama.
