Opredeljenje za
tehniku, na profesionalnom planu, i za samački život, na privatnom,
značilo je za Valtera Fabera zatvaranje u okvire sistema koji mu je
stvarao osećaj da gospodari sobom i nudio ne samo pouzdan zaklon u
odnosu na stihijnost sadašnjosti, već i izvesne garancije za budućnost.
No mada je izabrana uloga delovala bezbedno, njena slaba strana, o kojoj
nije vodio računa, bila je prošlost...
Kroz susret sa mladom Sabet
glavni junak se zapravo suočava sa svojom prošlošću koju je nastojao da
apstrahuje. Na širem planu romana, to je susret sveta tehnike i slepog
poverenja u činjenice – sa mitskim i sudbinskim. Ishod tog susreta,
između ostalog, već i izboru imena i prezimena glavnog junaka daje
ironijski prizvuk...