Moj cilj nije fiksacija, primera radi, male crne haljine i promene sećanja na nju, već razumeti šta je rat, za koji znam šta je uradio mojoj maloj crnoj haljini i mome sećanju. Ako budem razumela tu intervenciju, biću bliže razumevanju svoga nepokolebljivog uverenja da nema opravdanog rata. Ima samo opravdanih reakcija na rat - odbrana, bekstvo, dezerterstvo.
Pojedinačna odgovornost postaje kolektivna onoga trenutka kada izostane državna i društvena akcija protiv ratnog zločina. Što se više ona odlaže, tim više pojedinačna odgovornost prerasta u kolektivnu. Zanima me i zaokret među onima koji su uistanu patili pod MIloševićevim režimom. Zastrašujući pad posle pada (mislim na oktobar 2000) izazvan je perspektivom boljitka. Zoran Đinđić je pao kao simbolička žrtva etičkoga poraza onih koji su ga podržavali.
Inventar odgovornosti, 2009.