Prostorna i društvena slika savremene Francuske koju Uelbek opisuje u
svakom svom romanu – kao dekadentno društvo koje samo što nije ispustilo
dušu. On ovde otvara vrata sveta umetnosti. Ono što se tu zatiče jeste
odsustvo prave inspiracije, ishinjena dekonstrukcija, pervertirana
dekadencija, menadžment umetnosti koji guši samu umetnost, tržište
umetnina koje je eufemizam za pranje novca.
Karijera Džeda Martena
dobija vrtoglavi uzlet kada se on pročuje i proslavi kao autor
umetničkih fotografija na temu „Mišelinovih“ auto-karti. Slikarski
ciklus posvećen tehničkim aparatima savremene civilizacije svrstava ga u
red najplaćenijih svetskih umetnika, a portret jednog od najznačajnijih
i najkontroverznijih pisaca današnjice, Uelbeka, biće predmet skandala i
kriminalističkih radnji. Taj portret, međutim, i samo poznanstvo sa
pisem Uelbekom, za Džeda Martena značiće mnogo više. Biće to put za
pronalaženje smisla i identiteta... Doduše samo put, ne nužno i
pronalazak.