Njegova majka je saznala da je neizlečivo bolesna i iznenada odlazi u
svoje rodno mesto u Danskoj, starim trajektom Holger Danac. Tamo ima
neka nezavršena posla. Dva dana kasnije, Arvid kreće za njom. Smatra da
mora.
U pokušajima da prebrodi sadašnjost, glavni junak se priseća vremena
kada je kao mladi komunista napustio studije da bi postao fabrički
radnik, kada je nežno zavoleo svoju buduću suprugu i kada su postali
ljubavnici.
Dvostruki neodoljivi portret, majke i sina, roman čiji je naziv stih
jedne Maove pesme, melanholično je, divno jesenje putovanje, savršeno
od prvog slova do tačke na poslednjoj stranici. Slika složenog odnosa
između dva glavna lika, iskrena i potresna, ali i prožeta
razoružavajućim humorom, ispisana je poetičnim, jednostavnim jezikom u
kojem je podjednako važno i izrečeno i odćutano. Petešun ima nepogrešiv
osećaj za pripovedanje u kojem se sa dovoljno malih reči mogu iskazati
velika osećanja. On piše dirljivo i privlačno o velikim
egzistencijalnim pitanjima, dok nas snaga njegovog stila drži u nekoj
nenametljivoj, a opet sveobuhvatnoj i trajnoj napetosti koja nema
razrešenje i katarzu, već nama vlada i dugo posle zatvaranja korica
ovog remek-dela.