Dramatis locus romana je Bejrut, Liban ali i Levant uopšte. Levant kao
mesto sudara raznih religija i kultura, sukoba i konstantne napetosti.
To je priča o srpskom arhitekti srednjih godina koji dolazi u Bejrut
tragom svog pokojnog oca, takođe arhitekte, koji je veći deo svog radnog
veka gradio u Libanu. Glavni junak pokušava da pronađe sopstveni
duhovni identitet na prostoru Libana, „predimenzioniranog i
radikalizovanog Balkana“, dakle, politički, egzistencijalno i
kulturološki večno trusnog područja.
Hašiš, alkohol, žega, tragovi rata i ožiljci svakodnevnih nepravdi,
galerija pitoresknih likova (Grka, kopta, Jermena, Palestinaca...),
ljubav i erotika, posrnuće ali i vitalnost ljudske nade samo su deo
pripovedačkog „arsenala“ koji Libansko leto čini beskompromisnom i
modernom literaturom.