Veze, linkovi
Kompjuter biblioteka
Korpa
Ljubav dobre žene

Roman Roman

Ljubav dobre žene

Autor: Alis Manro
Broj strana: 317
ISBN broj: 9788660532215
Izdavač: Agora Agora
Godina izdanja: 2018.

                 
Twitter   Facebook   Linkedin   Pinterest   Email
                 
Rasprodata

 

Naslov originala: The love of a good woman / Alice Munro

 

Velike, pokretne, duboke – ovo su priče koje produžavaju granice fikcije potvrđujući dominantne tematske okvire Alis Manro: ljubav i smrt, strast i izdaju, nadu i haos skrivene u dubokim prostorima ljudskih želja. I ovaj put, kroz uzbudljive narative osam dugih priča, autorka stvara i čuva izvestan osećaj neprekidnosti u grozničavim kovitlacima iskustva i zajedničke „krivice“ svakog pojedinca.

Otvarajući vrata „golom životu“, ova proza egzistira između misterije, „priče o ubistvu“, i otvorenih pitanja o porodičnim odnosima, seksualnosti, ali i životnom bivstvovanju žene.

Svaka protagonistkinja se u ovoj zbirci, na svoj način, suočava sa trenutkom izbora pre nego što njen život poprimi čvrst, ustaljeni oblik. Ali svaki izbor nosi sa sobom cenu, cenu koja se u svetu Alis Manro doživotno otplaćuje i izbor pretvara u bol, bol koji je „hroničan”… Nećeš ga osećati svaki minut, ali retko koji dan će proći bez njega.

 

„Majstorski… čudesno detaljno i zapanjujuće istinito, životopisno… A. Manro pokazuje razumevanje ljudske prirode daleko dublje nego što je većina nas obično u stanju da shvati…“The Wall Street Journal

 

„Blistava… emotivno rastrzana… A. Manro napada velike teme – ljubav i smrt, strast i izdaju, nadanja i razočarenja – nepretenciznom prozom bogatom detaljima.“ The San Diego Union-Tribune

 

„Njene priče nas ostavljaju zamišljenima nad tajnom magije, koja je samo njena.“The Washington Times

 

„Koliko god trezveno i autoritativno pripovedala o strasti i gubitku, priče u ovoj zbirci su najenigmatičnije do sada, a njihova neprozirnost povremeno kao da ukazuje na nešto blisko nadi.“ The New Yorker

 

„Zadivljujuća i nepredvidljiva… Alis Manro je ne samo jedan od najvećih svetskih pisaca, nego i jedan od najsmelijih koji bez straha istražuje tegobne istine ženskog iskustva.“ Fransin Prouz, Elle

 

„Njena proza je sakupljanje informacija visokog reda kojima hrani potrebu čitaoca za saznanjem, ali nikada ne narušava ili degradira suštinsku misteriju koja je izvor svake velike umetnosti…“ Chicago Tribune

ALIS MANRO

Prva priča, po kojoj je zbirka i dobila ime, verovatno je najkompleksnija: počinje prikazom grupe dečaka koji, igrajući se pored reke, u vodi nailaze na kola sa utopljenikom u njima; dalje nastavlja kratkim biografijama svih dečaka i onda odjednom čitamo o bolesnoj ženi, njenom mužu i negovateljici koja počinje da radi za njih. Bolest je još jedna česta tema Manroinih priča, s tim što se njeni junaci drugačije odnose prema njoj, često i u potpunim kontrastima. Tako je u The Love of A Good Woman negovateljica toliko naviknuta na svoju ulogu i sve neprijatnosti koje ona može da nosi sa sobom, da čak ne može sebe da vidi kako radi bilo šta drugo, dok je muž obolele unesrećen stanjem svoje supruge i pokušava da izbegne da je vidi u postelji. Manroova ostavlja otvorenim pitanje da li on to radi da zaštiti sebe ili da zaštiti svoju suprugu, misleći da će je biti sramota da je vidi „takvu”. Na kraju se ispostavlja da je priča o dečacima i utopljeniku povezana sa pričom o napornoj pacijentkinji i negovateljici i to na krajnje uvrnut i uznemirujuć način. Iako priča počinje dečačkim igrarijama i mrtvim telom, oni su tu samo kao pokretači radnje u kojoj glavnu ulogu ponovo igraju žene, i to prvenstveno negovateljica iz čije perspektive čitamo ostatak priče.

Bolest se kao tema provlači i kroz priču Cortes Island gde je, kao i u mnogim drugim Manroinim pričama, glavna junakinja mlada nevesta, potpuno neiskusna i nesnađena. Ona, u pokušaju da nađe posao, dobija ponudu od svoje naporne stanodavke da provodi popodneva sa njenim suprugom, koji je doživeo moždani udar, i čita mu novine. I pre prihvatanja ovog posla naša junakinja razmatra koliko joj je teško da gleda starost i bolest, a posebno se osvrće na korisnike kolica, za koje kaže da joj izgledaju rezignirano ili čak zlobno. Takođe razmatra sramotu koju bolest ili invaliditet mogu nositi sa sobom, ali ipak prihvata posao i upliće se u priču o prošlosti svoje stanodavke i njenog supruga. Manroova ovde pokazuje i kako priče i prošlost jednih mogu imati odlučujući uticaj na živote drugih ljudi. Tako i junakinja ove priče, i kada napusti ovaj posao i ostvari se radeći u biblioteci, često razmišlja o svojim bivšim komšijama, pa čak i sanja gospodina Gorija kome je čitala novine i čije joj je stanje bilo odbojno. Sanja ga jakog i pokretnog, ali neki momenti (kao njegov miris) su isti kao i kada mu je pravila društvo nakon moždanog udara. Bitno je reći da su u pitanju prljavi snovi. Eh, ta podsvest, ne možeš joj pobeći!

Priče Save the Reaper i The Children Stay bave se odnosima majki prema svojoj deci, ali na dva potpuno drugačija načina, i iz različitih perspektiva. U Save the Reaper vidimo ostarelu glumicu, Iv, kojoj ćerka dolazi iz Amerike u posetu posle pet godina i dovodi joj unuke. Iv za ovu priliku čak i iznajmljuje kuću na jezeru i miče se iz svog stana u Torontu, iako ostaje lojalna pokrajini Ontario kao i svi Manroini likovi (jebiga, žena piše o onome o čemu zna, a zna mnogo o Ontariju). Priča se najviše osvrće na osećaj otuđenosti koji ova majka ima od svoje ćerke, ali i na to koliko nas roditelji umeju sjebati, kao što pametno reče ova pesma. Da bi se zbližila sa unucima, ali i pobedila usamljenost koja je sigurno (ponovo) čeka čim je ćerka napusti i vrati se u Kaliforniju sa mužem i decom, ova glumica se sa unucima igra kao što se nekada igrala sa ćerkom i odvodi ih na mesta na koja je išla sa svojom majkom. Grčevito se drži za prošlost, jer je to jedino što joj ostaje. U The Children Staysituacija je drugačija: mlada majka čini preljubu sa režiserom pozorišnog komada u koji je upala potpuno slučajno (eto opet slučaja!) i ostavlja svog muža i decu preko telefona. Ona, za razliku od glumice iz prethodne priče, zaključava ključeve u kolima da se ne bi vratila svojoj deci i ostavlja prošlost za sobom. Obe priče se završavaju nerazrešeno, u trenutku kada bi neko drugi tek pokrenuo radnju, ali uspevaju da dopru do čitaoca i uvuku ga unutrašnji svet junaka i kompleksnost njihovih odnosa.

Ostale priče u zbirci, a posebno Jakarta, takođe se vraćaju u prošlost svojih junakinja. Za priču Jakartaovo je posebno karakteristično jer zapravo vidimo stare prijatelje kako govore o svojoj prošlosti nakon što smo o istoj toj prošlosti čitali na početkumisleći da su to događaji koji se dešavaju u sadašnjosti. Osim toga, u svim pričama u zbirci glavni likovi jesu „dobre žene” ili žene koje su smatrane takvim pre nego što su učinile nešto što bi društvo u potpunosti osudilo. Manroova ostaje dosledna i govori isključivo o ulozi žene i ženskom iskustvu kroz celu zbirku.

Ako vam ove priče i njihove teme uopšte ne deluju zanimljivo, mi vas i dalje molimo da pročitate makar nešto od Alis Manro, čisto da ne ostanete uskraćeni za ovakav književni ugođaj; !Kokoška uvek misli na vas i vaše kulturno vozdizanje. Ukoliko smo vas ipak kupili i već ste krenuli u ozbiljno proučavanje njenog dela, posle ove dve zbirke samo krenite redom i džarajte po internetima jer su njene priče, osim u štampanom obliku, dostupne kojekude, a najviše u Njujorkeru.

KULTUR!KOKOŠKA

 

Budite prvi koji će ostaviti komentar.

Ostavite komentar Ostavite komentar

 

Preporučujemo

Nema slike

Popust cena:
rsd

Veze, linkovi
Linkedin Twitter Facebook
 
     
 
© Sva prava pridržana, Kompjuter biblioteka, Beograd, Obalskih radnika 4a, Telefon: +381 11 252 0 272