Rukopis romana bio je završen 1972. godine, a
ugledao je svetlost dana tek krajem 1978. godine u ediciji Nezavisna
izdanja Slobodana Mašića. Već 13. februara 1979. godine Okružni sud u
Beogradu doneo je odluku da se Čudićev roman zabrani, a da autor i
izdavač pomognu državi da se oslobodi ove opasne pošasti tako što će
zajednički snositi troškove uništenja tiraža. Žalba nije pomogla, ni
priloženo mišljenje Danila Kiša koji je "Ljudske slabosti" stavio u red
romana kao što su Hakslijev "Vrli novi svet", Orvelova "1984" ili
Zamjatinov "Mi". Nije pomogla ni odbrana Oskara Daviča (za koga bi se
teško moglo reći da je antikomunista), koji je uzaludno podsećao "da se
satirična literatura uopšte, a u nju nesumnjivo spada i ova Čudićeva
knjiga, ne piše zašećerenom svetom vodicom kojom plutaju po tri krepane
muve na jedno umakanje pera u mastilo".