Mama Leone

Tako je govorila uvijek kad bi se sjetila da sam ja tu.

Kad se ne bi sjetila, sjetila da sam ja tu.

Kad se ne bi sjetila, tada bi psovala i pričala sasvim ozbiljno.

A onda ćemo jesti odojče.

Donio sam ga s Pala, nema mu ni pet mjeseci, rekao je tata.

Pogledao sam baku.

Mirno je sjedila i pušila.

Ujak je pričao o izgradnji brane u Sibiru. Srce mi je počelo udarati kao ludo. Svi su se mirno i staloženo prisjećali djeda čekajući  iz pećnice stigne to.

To što je tata donio s Pala. To odojče koje je nešto strašno skrivilo, jer zašto bi inače završilo u pećnici.

Mislio sam da ćemo jeti bebu i bio sam siguran da je nećemo jesti zato što je ukusna, niti zato što je običaj da se u znak sjećanja na umrle djedove jedu bebe, nego zato da mene upozore što se može dogoditi ako budem zločest...