“Jednom rečju, cijela raskoš slika grotesknih, pomjerenih, iskošenih, ali i istančanih, lirski produhovljenih, mnoštvo realizovanih metafora, maštenskog vezivanja znanih sastojaka stvarnosti u neznane i halucinantne prizore, duh krajnje precizan u bilježenju ovog tu i pustolovan u posezanju za onim tamo, onim zaumnim, onim ‘zaočnim’, kako bi kazala Marina Cvetajeva,”
Marko Vešović
«Taj govor protiv očiglednosti, nemirenje sa unapred zadatom, materijom određenom, stvarnošću, samo potvrđuje da književnost uvek u dobroj meri biva nešto drugo. Pištalova, to drugo uporno apostrofira. Za njega je jezik samo sinonim za vrh ledenog brega.»
Nenad Šaponja
