Prošlo je više od četiri decenije otkad je Tomas Sas radikalno razdvojio
«ludilo» od medicine i uveo ga u domen političkog, uvodeći na taj način
svoje ime u gotovo sve udžbenike psihijatrije i kliničke psihologije.
Sasova tvrdnja da je ono što se naziva mentalnom bolešću zapravo
sredstvo za ideološku kontrolu «neprilagođenih» dovoljno je uzburkala
naučnu javnost da bi on bio nazivan antipsihijatrom, anarhistom,
zanesenjakom, fanatikom... što se u jednom taboru smatralo kritikom, a u
drugom komplimentom. Sas je u više od trideset knjiga, nepokolebljivo
nastavio da dokazuje kako ljudi jesu dovoljno zreli da sami odlučuju o
najvažnijim pitanjima svojih života ? vaspitanju dece, seksualnosti,
odgovornosti, smrti i samoubistvu, upotrebi marihuane ? te da
institucije zaslužuju kritiku zbog ograničavanja individualnih sloboda. U
tom smislu, Sasovi tekstovi, mada nikad neće dovesti do revolucionarnih
promena na socijalnom planu, mogu da dovedu i jesu do praktičnih
promena. Oni predstavljaju važan podsticaj za svakog pojedinca koji
oseća potrebu da misli o svom mestu u savremenom svetu. Zbog svega toga,
Sasovi tekstovi se pojavljuju na srpskom jeziku, u knjizi koja sadrži
njegov najvažniji esej, objavljen 1960, kao i tekst objavljen u decembru
2003. i Sasov predgovor napisan je specijalno za ovo izdanje.