Milanov značaj za srpsku i jugoslovensku rok scenu ne može se preceniti –
baš kao što se ne može preceniti njegov udeo u životima svih koji su ga
poznavali, kao ni uticaj koji je ostvario na generacije poklonika.
Stvarajući u turbulentnom i nesigurnom vremenu, nije pronašao zaklonjeno
mesto u mećavi koja je besnela oko njega. Zajedno sa jednom kompletnom
postavom EKV otišao je sa scene i iz fizičkog života poražavajuće
prerano, ostavljajući za sobom onu retku vrstu nasleđa koja se zasniva
koliko na osobenosti umetničkog izraza toliko i na etičkoj
nepotkupljivosti stvaraoca.
Mesto u mećavi istinita je priča o
takvom stvaraocu, atmosferi u kojoj su nastajale neobično značajne
pesme, bendu izuzetnih muzičara tragične sudbine – priča potresna ali
lišena patetike, lirska i dramatična u isto vreme, potkrepljena
autentičnim svedočanstvima i posebno odabranim autorskim fotografijama
Nebojše Babića.
Ja Milana nisam nikada voleo ni zato što je bio
dobar čovek, ili gitarista, ili talentovan pesnik, ili kreativan
umetnik. Niti sam ga voleo zbog bilo kojih njegovih svojstava, ili
osobina. Niti što mi je nešto u životu učinio. Voleo sam ga i volim ga
samo zato što on jeste. I što je jedini Milan koji je ikada postojao. -
Dušan Dejanović, bubnjar Katarine II