Zabranom svog najboljeg
ostvarenja i sam Zamjatin će, uz besprizornu hajku državnih literarnih
krugova, biti izopšten iz sovjetskog književnog života. Godine 1931. će
sa ženom napustiti Sovjetski Savez i uputiti se u Pariz, gde će ostati
do smrti 1937. godine. Ova knjiga sastoji se od četiri Zamjatinova
teksta. Prvi je esej Moskva-Peterburg, u kome Zamjatin daje portrete dva
najvažnija ruska grada kao dva kulturna pola, drugi tekst je ogled
posvećen piscu Andreju Belom, “ruskom Džojsu”, a treći predstavlja
sažetu Zamjatinovu autobiografiju. Četvrti prilog u knjizi jeste
potresno pismo koje je Zamjatin uputio Staljinu 1931. godine sa molbom
da mu se dozvoli da piše i objavljuje ili da mu se dopusti da napusti
zemlju. Tekstovi u ovoj knjizi pružaju priliku za upoznavanje kako sa
Zamjatinovim poetskim horizontima tako i sa okolnostima koje su pratile i
usmeravale njegov književni i životni put.
