"Mrsne
priče" su jedinstvena zbirka "bezobrazne", "bestidne" narodne proze,
nastajale na srpskohrvatskom jezičkom području, u ukrštanju domaćih
izvora i raznovrsnih kulturnih uticaja na našim prostorima. Nesumnjivo
ona vrsta folklora koja je zadržala živu aktuelnost. Te se priče čitaju
pre svega kao humorističko štivo koje uživa u otvorenom imenovanju i
opisivanju nagonskog, ali je to i jedna moćna i buntovna narodna reka
koja ruši sve okoštale sisteme, porodicu, klasu, vođe i junake,
profesije i prirodne podele i granice. Potvrđuje samo moć života i
življenja, onog sa donje strane, kao prkosnog otpora onome što se nameće
odozgo, u obliku zakona, zabrane, svesti i savesti. Ispunjena duhom
ruganja, slaveći elementarno, ona ismejava ljudske slabosti, nedostatke i
zablude u neiskazanoj žudnji da se dostigne neka paganska i utopijska
sloboda bez zabrana, ograničenosti i prolaznosti.