„Jovan Radonić je pri pisanju ovog spisa veoma imao u
vidu one kojima je predavanje namenjeno. Zato je i pisan i za znalce
životne istorije Muhameda i za ugledne laike čije je znanje o Muhamedu
ili površno ili sasvim malo. Zato u spisu nije ni data naučna aparatura,
već se ona podrazumeva. U spisu je napravljen svoj opštih istorijskih
činjenica, istorije Muhameda i muslimanske tradicije o njemu. Taj spoj
daje veoma celovitu sliku o proroku.Radonićeva profesorska neutralnost
je u ovom spisu potpuna. Ocene Muhamedovog munjevitog uspeha su
odmerene, bez značajnih sporenja, ali i bez egzamplacija. Tu odmerenost
osetiće i čitoaci ovog spisa, naročito odmerenost u sudarima istorije i
tradicije.”
Milovan Vitezović