Nisam došao držati govor

Što to radim ja koji sam se uspeo na ovo stratište počasti, ja koji sam oduvijek smatrao držanje govora najstrašnijom od svih ljudskih obveza?

Tekstove koje je Gabriel García Márquez (1927. – 2014.) sakupio u ovoj knjizi autor je napisao s namjerom da ih sam pročita javno, pred publikom. Oni obuhvaćaju gotovo cijeli njegov život, od prvoga govora koji je napisao sa sedamnaest godina kako bi se oprostio od svojih školskih drugova u srednjoj školi u Zipaquiri pa sve do onoga koji je pročitao pred Akademijama za jezik i španjolskim kraljevskim parom, na obilježavanju svoga osamdesetoga rođendana.

Ti govori dobitnika Nobelove nagrade pomažu nam da dublje razumijemo njegov život i otkrivaju nam njegove najveće opsesije kao pisca i kao građanina: njegovu žarku sklonost prema literaturi i novinarstvu, zabrinutost zbog ekološke katastrofe koja nam prijeti, njegov prijedlog da se pojednostavi gramatika, probleme s kojima se suočava njegova rodna Kolumbija ili sjećanja puna emocija na prijatelje pisce kao što su primjerice Julio Cortázar i Álvaro Mutis.

Čitatelj sada u rukama ima nezaobilazno štivo što upotpunjuje jedno pripovjedačko djelo koje će nam još dugo imati što reći.

Gabriel García Márquez (1927. – 2014.), rođen u Kolumbiji, jedna je od najvećih i najutjecajnijih figura svjetske književnosti. Dobitnik Nobelove nagrade 1982. godine, on je romanopisac, autor pripovijetki, eseja, filmski kritičar, pisac filmskih scenarija i, nadasve, intelektualac posvećen rješavanju velikih problema našega doba, ponajprije onih koje pogađaju njegovu voljenu Kolumbiju, ali i cijelu Latinsku Ameriku. Kao najistaknutiji predstavnik takozvanog magijskog realizma, u kojemu se povijest i mašta isprepleću i pretaču u živu književnost koja diše svim svojim porama, on je, konačno, tvorac jednog od pripovjedačkih svjetova prepunih značenja što ih je španjolski jezik podario 20. stoljeću.

Među njegovim najvažnijim djelima su Sto godina samoće, Pukovniku nema tko da piše, Kronika najavljene smrti, Zla kob, General u svom labirintu, zbirka pripovijedaka Dvanaest hodočasnika i Ljubav u doba kolere. Godine 2002. objavio je prvi dio autobiografije Živjeti da bi se pripovijedalo, a njegova zadnja knjiga je Nisam došao držati govor.